Duboko u ovoj zimi, točnije u mraku i hladnoći dvanaestog mjeseca, kovali smo planove za neke toplije i lepršavije dane. Tako smo došli na ideju napraviti lager – pitkiji i okusom lakši stil piva od onog što inače radimo. Stiglo je proljeće, ali ne baš onako lagano i lepršavo kako smo ga zamišljali. Na žalost, svjetski događaji su nam postavili okvire i u kojima pokušavamo činiti ono što možemo da budućnost bude bar malo svjetlija.

Odlučili smo donirati dio zarade od prodaje Vienna lagera tako da će se 1kn od prodaje svake boce ovog piva u razdoblju od 23.3.2022 do 23.4.2022. donirati zakladi Solidarna u svrhu pomoći Ukrajinskim državljanima u Hrvatskoj.

Zašto baš Vienna lager?

Kao što smo rekli na početku, lageri su u pravilu lakša piva, blažeg okusa od ale-ova. Tako se rodila ideja da se za proljeće i ljeto okušamo u stilu piva koji će pratiti vremensku prognozu i pružati nam užitak ispijanja pitkog piva na proljetnom suncu.

Privuklo nas je to što Vienna ipak ima bogatiji okus od drugih stilova lagera, ili što bi rekla ekipa iz naše pivovare – manje je voda 🙂

A kad smo dobili pozivnicu za The ultimate BRAU – Bierfestival u Beču rekli smo to je to.

Kako je nastao stil piva Vienna lager?

Pretpostavljate, ima veze s Austrijom i Bečom.

Priča ide ovako, početkom 1800-tih, Anton Dreher je naslijedio pivovaru i polja ječma od svog oca. U sklopu svog obrazovanja posjetio je brojne pivovare po Europi uključujući i one po Engleskoj.

Tamo je naučio novu tehniku obrade slada. Do 1800-tih slad se pržio direktno iznad vatre što bi rezultiralo s vrlo jakom preprženom, ponekad i dimljenom aromom. Englezi su krenuli eksperimentirati s tehnikom u kojoj se slad prži pomoću vrućeg zraka. Tako bi dobili svjetliju boju i i sama aroma bi bila delikatnija.

Dreher je eksperimentirao s Engleskom tehnikom i amber sladom te dobio slad jantarne boje koji je imao blago karameliziranu aromu. Nazvao ga je Vienna malt, kombinirao s kvascem donjeg vrenja i dobio pivo crvenkaste boje.
Vienna lager kao stil je preživio do danas tako da su ga pivari prenijeli u Meksiko iza prvog svjetskog rata i kasnije se kao stil održao u Americi nakon prohibicije.

Nama se stil jako svidio upravo zbog svog karamelnog i voćnog okusa u kojima se osjeti nota korice kruha. Jedva smo ga dočekali, jer nam je lagerirao četiri mjeseca u fermentorima – sad je spreman pa navali narode!