Brlog svake godine bira “Najneposlušniju”. Što za vas znači biti neposlušna žena danas?

Prije svega- hvala vam! Biti uopće nominirana u društvu takvih inspirativnih žena za mene je istinski privilegij, a bonus je i što titula, rekla bih, dolazi od žena koje i same žive tu “neposlušnost”. Neposlušnost danas ne vidim kao buku, nego kao pravo da ne budemo po mjerama koje nam društvo nameće. To je ona snaga kojom čuvamo svoj integritet i biramo ostati vjerne sebi, čak i kad bi bilo puno lakše jednostavno šutjeti i uklopiti se.

Vaši javni nastupi često govore o temama o kojima se inače šuti – bolesti, umoru, razvodu, strahovima. Je li iskrenost danas oblik neposlušnosti?

Iskrenost je, očito, postala rijetka, pa je samim time postala i čin pobune. No, ja to ne govorim s namjerom da bih postala nekakva heroina ili nekome pokazivala put. Kad progovorim o ožiljcima, to nije pokušaj davanja uputa za život- to je samo moje priznanje da sam od krvi i mesa, i da sam i sama bila u tom „rovu“. Samo sam rekla da je sasvim u redu ponekad ne biti dobro, i to je sve. Ako je to neposlušno, i neka je! 😊

Kao dugogodišnja novinarka – kada ste prvi put osjetili da se od žena u javnom prostoru očekuje da budu “poslušnije”?

To se osjeti u onim sitnim trenucima kad se očekuje da nam osmijeh bude važniji od stava. U medijima se često podrazumijeva da žena treba “amortizirati” situaciju i biti ona koja „ne talasa“. Trebalo mi je vremena da shvatim da moja vrijednost nije u tome koliko sam ugodna drugima, nego koliko sam dosljedna onome što smatram ispravnim.

Postoji li neka vaša profesionalna ili životna odluka koja je u tom trenutku djelovala neposlušno/ rizično, ali se pokazala ispravnom?

Vjerojatno ona kada sam odlučila sebi reći da više neću funkcionirati po tuđim pravilima i povukla se da bih se ponovno sastavila. To je, izvana, možda djelovalo kao odustajanje, a zapravo je bio moj najodvažniji korak. Tek kad prestanemo igrati uloge koje su nam dodijeljene, možemo vidjeti tko smo zapravo i što sve možemo.

Vaš način komunikacije je vrlo neposredan. Zašto mislite da ljudi danas tako snažno reagiraju na takvu vrstu autentičnosti?

Vjerujem da ljudi reagiraju kad osjete da iza riječi stoji iskustvo, a ne napamet naučena lekcija. Moja komunikacija nije „s visoka“, ja ne nudim nikakva rješenja jer ih često ni sama nemam. Mislim da smo se svi zasitili savršenih slika i da nam treba netko tko će nam samo potvrditi da je u redu biti nesavršen

Često govorite o stvarnom životu, o njegovim nesavršenostima. Što ste kroz vlastite izazove naučili o hrabrosti?

Naučila sam da hrabrost nije ništa spektakularno. To je onaj tihi trenutak kad, unatoč svemu, odlučite ujutro skuhati kavu i zakoračiti u novi dan. Hrabrost je, zapravo, samo ustrajnost da ne dopustimo mraku da nam ugasi volju. Svatko tko se svakodnevno bori sa svojim unutarnjim bitkama za mene je nevjerojatno hrabar.

Što mislite – gdje žene danas najčešće “same sebe poslušaju”, a gdje bi možda trebale biti neposlušnije?

Previše smo “poslušne” tom nametnutom osjećaju da smo stalno nekome nešto dužne, i taj dug nas troši. Trebale bismo biti puno neposlušnije prema onom glasu koji nam govori da naša potreba za mirom i odmorom nije važna, dok god svi ostali nisu namireni. Najveća neposlušnost je naučiti reći “ne” bez grižnje savjesti. Jer je to „ne“ obično „da“- sebi.
Ako biste mogli dati jednu poruku ženama koje se boje reći što misle ili živjeti kako žele – što biste im rekli? Izbjegavam davati savjete jer svatko od nas nosi svoj teret, ali voljela bih kad bi svaka žena osjetila da njezina istina vrijedi. Ne moramo biti glasne da bi nas čuli, nekada je najglasnija neposlušnost upravo u tome da mirno živimo onako kako smatramo da je za nas ispravno, bez obzira na to što okolina o tome misli.

I za kraj, jedno brloško pitanje: kad bi neposlušnost bila pivo – kakvog bi bila okusa?

Iskreno, ja sam ovdje najgori mogući sugovornik jer, iz medicinskih razloga, uopće ne pijem alkohol pa ne bih željela nagađati o okusima koje ne poznajem. No, ako bi neposlušnost bila piće, za mene bi to bila čista voda, ona izvorska. Bistra i snažna sama po sebi, bez ikakvih dodataka i bez pretvaranja. Jednostavna, ali prijeko potrebna. Ako ima neko takvo pivo, e, onda takvo! 😊