Iz pera najdraže nam lovkinje – Morane Zibar!

Gle ti to, starija sam od Dantea kad je na pola životnog puta napisao Božanstvenu komediju. Zašla sam već fino u četrdesete. A kažu da su četrdesete nove dvadesete… Ne znam, ovaj pivoljupki se čine i bolje. Da, tijelo više nije vretenasto i gipko, više je nalik maskoti Michelina, lagano ispuhanoj, ali koga briga. Tu su mudrost, iskustvo, sigurnost i ona fina vještina kad znaš cijeniti dobre stvari te ignorirati sranja. Tako je i s pivom, odnosno odnosom prema pivu.

MLADOST

U mladosti se pilo sve i svašta. Ako se imalo, nije se birala prilika. Glo-glo! Da mi je tad netko spomenuo koncepte kao što su adekvatna čaša, idealna temperatura, biranje piva u skladu s prilikom, sparivanje s hranom, spajanje okusa… Gađala bih ga konzervom mlakog dućanskog piva. Dobro, moram priznati da sam srećom relativno rano spoznala da postoje bolja i lošija piva, te da se za ova bolja, tada uglavnom uvozna, treba potruditi. A s vremenom sam osvijestila i svoj unutarnji pivoritam. Sad znam prepoznati taj trenutak kad mi neko pivo paše, a kad ne. 

MUDROST PIVOLJUPKE

Pivo mi općenito bolje sjeda prije jela ili na samom početku obroka. I to neko laganijeg tijela, diskretnijih ali dovoljno prpošnih aroma. Naravno, ne bilo koje. Uzmimo, recimo, našu dragu Plavušu, karakteran blonde ale u moru pale aleova na našem tržištu. Zrela i mudra kakva jesam, pristupam joj školski. Da, na sunčan i vruć dan mogla bih je slasno potegnuti prije ručka, ali rado ću je i adekvatno sljubiti.

PLAVUŠA I ROLICE

Relevantni izvori kažu da blonde ale ide uz laganija jela, idealno iz azijske kuhinje. Srećom, moja omiljena kvartovska baza ima i jedno i drugo! Dakle, izbor pada na Plavušu i kineske proljetne rolice. Odgovara i kalendarski. Spoj je iskušan i mogu reći da sjajno funkcionira.

Određen broj dana poslije opet je bilo sunčano i toplo dulje od sat i pol, što je ove godine u Zagrebu rijetka prigoda. I dok sam tako šetala, spontani impuls nagnao me da kupim u pekari zamamni croissant s kremom od malina i mrknem ga na klupici uz bocu hladne Plavuše iz obližnjeg Vrutka.

Bi li to pivski sommelier odobrio? Teško. Je li sparivanje bilo uspješno? Pa, i ne baš. Znači li to da pada u vodu cijeli moj traktat o zrelosti, finim pivskim manirama i ispravnim odlukama? Ne, to je iznimka koja potvrđuje pravilo. Ne može uvijek sve biti po špagici. Treba se nekad i prepustiti pokojem nesputano iracionalnom porivu.

PRILAZITE S DUŽNIM POŠTOVANJEM

A poruka bi bila, pivu treba prići s dužnim poštovanjem, uživati u njemu umjereno, pravovremeno i znalački. Bolje jedan dobar i dragocjen kraft u pravom trenutku, nego deset loših bezukusnih pivčuga bilo kad. Iskustvo i prijeđena kilometraža tu igraju ulogu, ali ne želim sad zvučiti kao stari budistički monah kad priča o putu do prosvijetljenja.

Čujem li to od nekog OK, boomer? Na to samo odmahujem rukom te nastavljam pomno istraživati bilateralne odnose blonde alea i briea u mirno poslijepodne…

Morana Zibar